Naslovna

Naslovna

Uvod

Drage ljubiteljice i ljubitelji pisane i slikovne riječi, i svi vi koji ćete to tek postati!

Širiti ljubav, stvarati i voljeti, biti sretna i imati snove moja je misija. To put je koji slijedim i cilj kojem stremim. Svi to zaslužujemo i nitko ne bi smio živjeti s mišlju da je sreća za neke druge ili s uvjerenjem da su mu želje i snovi preveliki. Ljubav je svemoćna: strpljiva i nježna, zaštitnička i ohrabrujuća, bez zavisti i ljubomore... Ljubav je vjera i nada - zato, imajmo snove i živimo ljubav!

Dobro mi došli!



Thursday, February 18, 2016

Likovna kolonija, "OAZA" DOM, 2011.

Da, prekrasne su naznake jeseni; to mirisno rumenilo ispod neba punog lutajućih oblaka od bijele pjene koji iz sekunde u sekundu mijenjaju oblike, katkad zlovoljne, katkad dobroćudne i s namjerom da nam tek na minutu-dvije ukradu sunčeve zrake; prekrasan je mjesec rujan, obojan tisućama zlatno-žutih i zeleno-smeđih nijansi u kojima caruje bogatstvo plodova i zvukova koji se po turopolskim bregima razliježu od jutra do mraka.
S tim u skladu, rujna mjeseca 2011., i članovi Udruge umjetnika "Spark" iz Velike Gorice prekrasno su odlučili organizirati te i realizirati Prvu likovnu koloniju u prostorijama novootvorenog Doma za starije i nemoćne osobe „OAZA", koji se nalazi u Ključić Brdu kraj Velike Gorice.

Gostovanjem Sparkovaca bili su oduševljeni kako stanovnici Doma, tako i njegovi djelatnici. Svi su rado sudjelovali: prvi kao iskusna promatračka publika, raspoložena za komentare i pohvale, ali i za poziranje fotografima, a drugi, ljubazni i većinom mladi djelatnici, svojom profesionalnošću i osmjesima, a sve s ciljem općeg zadovoljstva, ugode i topline.

Kako već u prvim rečenicama ovog teksta dadoh naslutiti, i vrijeme nam je išlo na ruku, pa su likovnjaci, ali i kazivači poezije sa svojim domaćinima boravili na velikoj i suncem okupanoj terasi s pogledom na prekrasnu i nedirnutu prirodu. I osim što su nas tijekom cijelog dana mazili i pazili, častili i hvalili, domaćini su, sudionicima Kolonije, na kraju dana uručili i Zahvalnice.

Zahvalnice nisu tiskane nikakvim "hladnim" strojem, već su ih, po starinski, ručno izradile vrijedne i, zasigurno još uvijek rada željne, tople ruke korisnika Doma. A to njihovo djelo i riječi na njemu, ono je zbog čega je vrijedilo sudjelovati, i biti; dati mrvicu sebe, posijati zrno dobrote.
Cjelodnevna aktivnost polučila je 35 izvrsnih slika različitih motiva i tehnika, koje će oplemeniti prostorije Oaza-doma, ali i biti podsjetnici vremena u kojem su kultura i humanost, te mladost i starost, makar na jedan dan, disali kao jedno.
Za ovu prigodu, moja malenkost je izradila portrete Majke Tereze i Ivana Pavla II. (zajednički i odvojene) u olovci, no nisam ih fotografirala pa vam ih, dragi Blogovci, ne mogu ni prezentirati. Ali, tko zna...


rujna 2014.