O,
MORE, MORE
(akrostih)
O, more, tvoga iskona i ćakule tvoje, poželjelo se žiće
moje.
More moje, od tebe želim čuti da li Posejdon na tebe se ljuti,
Olujnim žarom kada ti svijetle oči, a pogled im zlo sluti;
Raskošni kada ti se zanjišu skuti, a mornarima zakrče
plavi puti?
Esencijo i života soli, da li te tuga zbog toga mori i duša
boli?!
More moje, u očima ti sunce želim gledati i azurom tvojim cvjetati,
O Kontinentu s tobom želim zboriti, o njegovim Sanjarima pôj pojiti...
Riječi! Znaš, more moje, riječi su njima sve njihovo, i
sve tvoje.
Energija
su čiste ljubavi, koja začudnu ljepotu univerzuma slavi!
svibnja 2019.
