Milijunaš
Ako vas naslov navodi na pomisao kako ću možda pisati o nekom
milijunaškom divu, ili o tek procvalom bogatašu, niste u pravu. Čemu pisati o
takvoj vrsti „nesretnika“ koji su u ovim teškim i krvavim vremenima, najčešće,
na lak i nepošten način došli do bogatstva. A onda ga lijepo (i)legalno, onako sve po zakonu koji su
sami pisali, i zadržali, pa se sada oko nas šepure kao paunovi i purani. Kao,
Bogom su dani! A do jučer, prazne im ruke i lisnice, gole guzice i bose noge.
Eh, da je tome samo tako! Ironični su, cinični, egoistični,
agresivni, samovoljni, tašti... I nikad im dosta!
A Vjerovanje im je pak najdraža molitva. Izgovaraju ga šapćući i
pjevajući, po raznim blagoslovima i otvorenjima svačega i ničega. Po raskošnim
domjencima! I kao, beskrajno su humani. Suosjećaju s ljudima koje su snašle
razne nesreće: bolest, neimaština, beskućništvo, prijevare, smrt najdražih... Najnoviji trend im je
prosvjetljenje i pohađanje Duhovnih seminara. S njih se pak vraćaju
produhovljeni, puni topline i skrušenosti. Mo'š si misliti.
Ne, neću u ovom štivu pisati o takvim milijunašima i
karikaturama, draži su mi oni drugi.
Oni suprotnih osobina. Nekako mi bolje liježu na karakter i dušu. A to valjda
stoga što nisam podložna ljudskoj prijetvornosti i dvoličnosti. Što me se, bar
mi se tako čini, ne može prevesti žednu preko vode, što opet zahvaljujem
osobinama horoskopske vage, zbog kojih do u beskraj sve važem. E, da samo
važem!? Ima tu svega: samokritike i kritike, neprihvaćanja bilo čega ma od koga
dolazilo, želje da mislim svojom glavom i volim svojim srcem...
Za mene vam je milijunaš i bogataš onaj koji u sebi nosi
iskrenu radost duše i srce puno ljubavi. I naravno, ne moraju mu usta biti puna
čovjekoljublja i domoljublja, kao ni priče o tome da je vjernik i koliki. To se
valjda podrazumijeva, a dokazuje samo radom i poštenjem. Jer oni koji se busaju
u prsa i objavljuju na sva zvona način života koji bi trebao biti normalan i po
Božjoj volji, ostavljaju dojam da je sve suprotno.
Za mene vam je milijunaš onaj koji ne krade, ne laže, ne
ubija, ne uništava.. Onaj čije tijelo izgara radeći, za sebe ili druge,
svejedno! Za opće dobro, za planetarna još i više, jer i svemir plače. Onaj, čije
su karakterne i ine osobine melem za ovu ranjenu i ugroženu Zemlju. Planetu
koja je najugroženija od svih u sistemu, o čemu se evidentno premalo govori, a
još manje nešto konkretno poduzima, iako je to jedina oaza čovječanstvu. O
globalnom zatopljenju i o sve češćim predviđanjima ratova za pitku vodu, kao da
je zabranjeno govoriti. To se spominje samo onako, usput. A pravo i
zastrašujuće stanje je, na žalost, svakom iole
informiranom ljudskom stvoru jasno. I bogatom, i siromašnom, i blaženom, i
grešnom!
Ali, moj vam Milijunaš, kao ni ja sama, tu ne može puno
pomoći. Skoro pa ništa! Jer nemoćan je pojedinac u masi, a onaj tko ne slijedi
Društvo, bolje reći masu, označava se kao negativac. Kao neprijatelj broj
jedan. Tako je bilo kroz povijest, a tako je i danas.
No, znamo da i kap dobrote može učiniti čuda. Kap po kap...!
Ili pak ono – tko spasi ili uspije nasmijati makar jedno lice, kao da je to
učinio s cijelim svijetom. Kažu tako mnogi, i
mali i veliki! Bit će kako je zbog tog poslanja i moj Milijunaš na ovom
svijetu. Njegovo djelovanje se odvija izvan područja bahatosti i cinizma. Čar
njegove osobnosti, šarm i ljudska toplina dobitna su kombinacija, te svakako
zaslužuje da mu ime krasi ove stranice. A kako trenutno nismo sudionici nekog
kviza, evo ga već u prvoj riječi sljedeće rečenice. Tarik – naš, vaš i moj! Da,
naš Tarik Filipović, dobro ste pomislili i pročitali. Za one čiji nije, evo,
sorry, ljudi!
Dakle, to je milijunaško lice koje stavljam u središte
priče. A ime mu je, kažu, arapskog porijekla i ima više značenja, što opet
ovisi o jezicima i narodima gdje su takva imena uobičajena. Jedno od njih je i
Zvijezda Danica (a Danica je ime moje Bake, samo nek se zna). Tarik je
(arapski) i onaj koji nešto kuca – udara, kao i onaj koji je prešao rijeku života,
što je pak indijsko značenje imena. Pa će biti da i tu ima nečega, jer i naš
Tarik, mašala, kuca, udara, gazi...,
gazi rijeku svoga života.
Za razliku od već opisanih milijunaša «nesretnika», on je
moj apsolutni favorit. Čovjek je zabljesnuo i traje. Svijetli! „Milijunaš je od priznanjâ i nagradâ“, reći će kolege glumci i novinari za
njega. Ali svejedono, s nagradama ili bez njih, zaslužuje biti na mjestu koje
mu dadoh. Znam kako on sâm to ne bi želio, pogotovo od mene, jer tko sam ja da
njemu dajem neko mjesto. No ja ga i ne pitam, radim po svom. Znam i da se to
zove manjak poštovanja, ili bezobzirnost, ali..., i ja sam samo grešnica!
Fine crte lica,
blage i dobroćudne, otmjenost, pristali stas i glas, osjećajnost, duhovitost,
šarm, milijunaško srce; radi, gradi i stvara; ne uništava i ne razara! Nije
iluzionist, nema moć ukazanja, a svugdje ga ima: na reklamama, promocijama,
književnim večerima, humanitarnim akcijama, modnim revijama, festivalima. U
studijima, kazalištima, filmovima, na koncertima...! Čovjek svugdje stigne. A
opet, ako je suditi po jednoj mudroj iz knjige aforizama moje prijateljice
Zorice, koja kaže da «koga ima svugdje, toga nema nigdje», trebalo bi biti da
ga uistinu nema nigdje. No, uz silno uvažavanje zrelosti i mudrosti moje vječno
mlade i poletne prijateljice, moram reći da ovdje nije takav slučaj. Jer njega
ima! Uostalom, slika govori više od riječi!
Ima snagu, volju, umijeće, talent, karizmu. Ne laže, ne
krade, ne lijenčari... Čini se, poštuje sve Božje zapovijedi. I zapovijedi
prirode! Rođeni je radoholičar, a nedavno saznadoh da ga često ulovi i
skribomanija (grafomanija). Dakle, on i piše! O, Tariče, Tariče...
Da, glumi i mijenja maske, ali samo u okviru svoga zvanja,
dara. A da ga se ne bi više doživljavalo kao TV voditelja nego glumca, ovoga je
ljeta (2005.) na festivalima u
Puli i Sarajevu zabljesnuo u čak tri filma. Istina, katkad i on pokušava na
sebe navući kožu vuka, ali onako, više iz zabave i zaštitnički, no brzo je
odbaci. Ne zna on što bi s njom. Nije mu ispod nje ugodno; znoji se, žulja ga,
bode, svrbi. Čovjek je u duši janje, ali ne i naivno. Zna on dobro nanjušiti
lešinare, zvijeri i beštije, pa i zaštititi se od njih. Naravno, sa stilom i
zavidnom dozom diskretnosti.
Činjenično stanje uistinu govori kako bjelina njegova krzna
još nije okaljana. Postane li sutra i financijski milijunaš, zasigurno će takav
status steći svojim trudom i znojem. Saznam li što suprotno, sve ću ja to
bijelom papiru reći!
Podarili su mu Bog i priroda pozitivne osobine, pa k tomu
još pristalu i ugodnu vanjštinu, a okolina i ljudi koji su ga odgajali uspjeli
su te osobine razviti i oplemeniti. Nedavno ga je jedna dobra poznavateljica bontona
u nas, u jednoj od svojih lekcija iz kućnog odgoja, proglasila jedinim
muškarcem iz javnoga života od kojeg se, primjerice, može naučiti da se sako
otkopčava kada se sjeda i zakopčava kada se ustaje. Ima tu raznih šaputanja, pa
se tako može čuti i da su mu naočale postale slavne. Valjda, sve što dotakne
postane slavno. Između ostalog, slovi on već godinama i za najpoželjnijeg
slobodnog muškarca na ovim prostorima. Ovo tek za informaciju. Ali, ali...,
šuška se nešo o jednoj ljepotici!
Sve su to pokazatelji uspješnosti onih koji su ga odgajali i
sredine iz koje je potekao i u kojoj živi. Vjerujem, na sreću mnogih, jer
čovjek se pored plemenitih i dobro odgojenih ljudi osjeća vrjednije i
sigurnije. Nekako mu je uz njihove tople oči i život topliji, miliji. Od njih
možemo učiti, pa i sami pokušavati postati takvi. A toplina je i te kako
prijelazna. Evo, čini mi se da je i mene dotakla zraka te topline, pa mi je
nekako toplo oko srca. Pomaže mi; ne da mi pasti, odustati. Vuče me, nosi,
vodi; šapuće mi, pjeva, pleše, zove u svoje okrilje. Stavlja pod svoju zaštitu,
nudi zagrljaj!
O, da! Ima toga na ovim prostorima brdovitog Balkana, baš kao
i drugdje na svijetu. Lijepoj nam i jedinoj, izmučenoj i od čovjeka ugroženoj
planeti Zemlji. Od čovjeka, koji je za nju i najodgovorniji, jer jedini od svih
živih bića ima dar govora i beskrajnu mogućnost razvijanja i korištenja razuma.
Od čovjeka, koji ništa ne poduzima protiv njenog pretjeranog iskorištavanja, a
samim tim ni protiv opasnog zagrijavanja koje bi, nakon nestanka brojnih
životinjskih vrsta, moglo prouzročiti i nestanak ljudske vrste. Takvih naznaka
je mnogo i posljedice su vidljive na svakom koraku, a jedna od njih je i ta da
nam ni godišnja doba više redovito ne stižu. Neka su već i na izdisaju, a
čovjek zaboravlja da ono što je uništeno i čega više nema u srcu prazninu
ostavlja...
No, još uvijek pod našim nebom trava zazeleni da bi uvenula,
a pupoljak se u zrelu rascvalost pretvara. Još uvijek se more plavi i teku mu zelene rijeke i
bistri potoci, do nebeskog se plavetnila uzdižu zelene gore i protežu pitome
ravnice. Još uvijek, jutrom sunce dan budi, a s večeri mjesec zvijezde doziva.
Pjevaju ptice, igraju se djeca.
I kada nam se iz tog vrtloga dobra i zla, svjetla i tame
izdvoji neko dobro, pa nudi i daje, kao moj Milijunaš, zar se to srećom ne može
zvati? Meni može! Za mene vam je to istinska radost i sreća, bajka u kojoj
jesam i zbog koje bih poželjela još jedan život. Njegova pojavnost i sve što
donosi s njom liježe mi kao melem na dušu. A priznajem, melem je često potreban
mojoj duši, kao i većini dušâ oko mene, ali i šire. Pitanje je samo koliko smo
iskreni prema sebi i hoćemo li pokazati koliko smo povrijeđeni, neshvaćeni...
Hoćemo li se suočiti s vlastitom slabošću, priznati tuđe uspjehe i prihvatiti
pomoć.
Zato ja imam svoga Milijunaša i još puno ljudi sličnih
njemu. Ljudi, u pravom smislu te riječi, kojima nije potrebna nikakva
preobrazba kako bi prikrili svoju krvoločnost. Ljudi, koji vole sebe kako bi
mogli voljeti druge. Prirodu, također! Milijunaše u srcu; njima se divim, od
njih učim i pokušavam biti im slična. Bar iznutra!
Zdenka Mlinar
travnja
2005.
