Una
– sevdah i kruna
Da li na svijetu riječi
dovoljno ima
Za izreći sve o ljepotama
tvojim;
O tvom ponosu, bolima i
radostima,
O htijenjima i ushićenjima
mojim!?
Da li, i granicom nekom,
ti možeš biti,
Kada ti je majka Zemlja
hrvatska,
Bosna dom, koji te od
nemila i nedraga štiti,
A rijeka Sava utočište i
luka rajska!?
............................................................
Puno je pitanja, a
odgovora malo
Jer ti si, jedna i jedina,
rijeka Una;
Živa voda, kojoj nebo
zadaću je dalo
Da svakom vaktu bude - sevdah i kruna!
*******
Prijatelju
(Posvećeno Zvonku
Kneževiću)
Evo, zastali smo, ovdje, u
tvom kraju,
U tvom gradu, tvojoj ulici
i tvom sokaku,
Da još jednom u stihova
sjaju,
poželimo ti, vječnost,
mirnu i laku.
Zastali smo, da čujemo
zvôn tišine,
Što, o svetosti života i
ljubavi, kazuje;
Da nam, u žâru nebeske
siline,
Suton plavi pjesmu
okrjepe daruje.
Zastali smo, da nas java
uvjeri
Kako su kratki ovi naši
pûti;
Da nitko sâm vrijeme ne
mjeri
I da tijelo nam, tek,
prolaznost ćuti.
Prijatelju,
Tu smo, u tvom rodnom
bihaćkom kraju,
U Domovine tvoje i tvoje
duše raju;
S tvoje Une, riječi
ljubavi, svijetu šaljemo -
Ljepoti nad ljepotama, još
ljepote dajemo!
rujna 2017.
