Naslovna

Naslovna

Uvod

Drage ljubiteljice i ljubitelji pisane i slikovne riječi, i svi vi koji ćete to tek postati!

Širiti ljubav, stvarati i voljeti, biti sretna i imati snove moja je misija. To put je koji slijedim i cilj kojem stremim. Svi to zaslužujemo i nitko ne bi smio živjeti s mišlju da je sreća za neke druge ili s uvjerenjem da su mu želje i snovi preveliki. Ljubav je svemoćna: strpljiva i nježna, zaštitnička i ohrabrujuća, bez zavisti i ljubomore... Ljubav je vjera i nada - zato, imajmo snove i živimo ljubav!

Dobro mi došli!



Thursday, February 18, 2016

Sve priče..., 2003.


O raspisanom Natječaju za knjigu "Sve priče – antologija nepoznatih autora", koju će objaviti Informator, Centar za istraživanje i promicanje urbane kulture u Zagrebu, saznala sam dan-dva prije zatvaranja istog. Pročitavši uvjete za sudjelovanje, nisam dvojila, ali ni do dana današnjeg naišla na slične. Napisala sam priču i poslala ju...
No "Sve priče" dogodile su se zahvaljujući mladom i poduzetnom Ivanu Sršenu, dečku koji je željan rada, mladalačkim zanosom radio na prikupljanju i uređivanju materijala. Ali, kako to obično biva, reći će na promociji, bilo mu je najteže pronaći pokrovitelje. I to za knjigu preko pet stotina stranica, s brojkom od 201. Naslova i nakon datog obećanja 201. autoru – kako će objave uistinu biti. A ideju cijele akcije mladi je Sršen zamislio i zasnovao na principu jednakopravnosti. Kako je pojasnio, nije ga zanimalo ni što tko piše, ni o čemu piše, ni zašto piše, i ono najvažnije, kako piše.
„Neće biti facâ s naočalama koje sjede u ovalnoj dvorani izmišljenog Instituta za jezik i vjećaju o nečijoj nespretno konstruiranoj fabuli, a potom slavodobitno recikliraju nečiji rad“, napisao je mladi Sršen u svom uvodu.


I uistinu, toga nije ni bilo! Ohrabrio je ljude, možda tek za prvi korak, i učinio što je naumio. Po mojem skromnom mišljenju, veoma iscrpljujuće, hrabro i humano djelo.
Ali to nije sve! Dečko je u ime zahvalnosti ili humanosti po završetku posla pozvao sve autore na promociju knjige i svakom od njih (nas) uručio besplatan primjerak. Dok je, za one koji se nisu odazvali promociji, priredio iznenađenje – dostave knjige na kućnu adresu. I, kako bi Bosanci rekli, evala mu!
Promociju je vodio Tarik Filipović, na sebi svojstven način (jednostavno i opušteno), od kojeg sam na kraju nažicala i posvetu. Thanks, Tariče!

P.S. O Bosancu, koji to, kao i ja sama, već odavno nije ili će možda zauvijek ostati, 2005. napisah i jedan esej (pogledati rubriku Proza). Radi se, naime, o neobjavljenom rukopisu eseja (tako ga je okarakterizirao književnik M. J.), radnog naslova „Ah, Ti Bosanci!!!“, za koji sam sve sigurnija kako će biti promijenjen u K...d u T......u! (Ups! Evo i zagonetke za koju ne tražim odgonetku.)

veljača 2014.

Vidi: