Glas duše moje,
riječi su i stihovi!
Bojom ljubavi obojeni,
glazbom srca opijeni,
srećom i tugom natopljeni...
Svuda oko mene
njihova je jeka!
U ružičastim svitanjima,
grmljavini topa sa Griča,
usnuloj mekoći roditeljskih priča...
Zar ih ne vidite
i ne čujete!?
Zar dovoljno glasne nisu
ove moje
rime!?
Nisu li kao tople ruke?
Usred duge zime!
svibnja, 2012.
