Lijepo je okončati započeti posao i
staviti točku na i. Lijepo je stvarati i tome se radovati. Lijepo je učiniti
nešto za sebe...
Dogodio mi se upravo tako lijep kraj
prošle godine i, naravno, početak ove, 2015. Naporan rad, neodustajanje i
čvrsta volja iznjedrili su mi Novu knjigu koja mi je, u blagdanskim danima i
rezimiranju godine te preispitivanju same sebe što to u protekloj godini
ostavljam iza sebe, bila najljepši dar. Ustvari, osim zdravlja za cijelu
obitelj i mira u svijetu, nikada nisam bolji dar ni željela. Dugo su trajali ovaj
rad i iščekivanje, no sve se brzo zaboravi baš kao i patnja rađanja. Sa zdravim
čedom u rukama, nitko sretniji od majke i nitko joj i ništa taj dan ne može
pokvarit'. Tu radost i taj osjećaj ljubavi proživljavam po izlasku svake knjige
i sretna sam kada ih mogu s nekim podijeliti. A uz obitelj i prijatelje,
dijelim ih i s vama, dragi Blogovci!
No, uz fotografiju radne verzije
naslovnice, majčinski ljubomorna, darivam vam tek neke dijelove iz recenzije g.
Kovačevića.
U svemu pjesma
U besmislu sadašnjosti,
budi mi, Pjesmo, smisao budućnosti!
Pjesma je pobjeda duše nad utihom zaborava, ona je vrutak unutrašnjeg
neizgovorenog obilja i traganje male vječnosti u primicanju neodgodive
beskonačnosti. Sa svojim čežnjama, radošću i tugama rasprostire uspomene i
spašava prošle dane od Kronosa bezdušnoga. Zanosna i prozračna obilno roji se u
mislima pjesnika, otkrivajući jeku duše u stihove skupljenu, sve ono naše
suptilno, zapretano i poput velikih zanosa duboko u nama zatomljeno. A
stvaratelji tih čudesnih izričaja, pjesnikinje i pjesnici, ti svećenici riječi,
stihom trepere u nama, pjesmom svojom sebe razdaju i uporno kušaju samoće
tvrdokorne odagnati i ublažiti nam nedohvate i nemoći svagdana…
Iako pjesnikinje i pjesnike ne spoznajemo uvijek u svom njihovom obilju,
niti do njih stižu tihi nam odjeci i prepoznavanja, čitajući ih, mi dišemo
pjesmu i blagujemo stihove, tragamo za onim tananim strunama duše što radoste
se, pjevaju i dosižu nas ponajčešće u svom pohodu. U pokušajima susreta
odgonetamo poruku, razotkrivamo čaroliju lirike što osjeća tiho klijanje i
zriobu glasa. A taj glas, u poeziju preobražen, nema doduše snagu svjetove
mijenjati, ali još uvijek, bar na trenutak, može nam okrenuti zrcalo istine i
vratiti nas već zaboravljenoj osjećajnosti i unutrašnjoj svjetlosti…
Tom stavu i načinu pjevanja pjesnikinja je dosljedna i u svojoj trećoj
knjizi koju nam podastire pod naslovom Smisao u besmislu, a koju je iznjedrila
nakon pjesničkog prvijenca Vijenac od srebra (2005.) i druge
pjesničke knjige Na otoku MIRAKUL, (2008.) nadahnute čarolijom
otoka Paga (2007.). Iako satkana od tri štokavska ciklusa – U svemu
pjesma, Neka nam se smiju, Smisao u besmislu –
i četvrtog Briga me, pisanog turopoljskom kajkavštinom, cijela je
knjiga monokromna i tematski jednoglasna… U njoj pjesnikinja u se ponire da bi
školjku tuge izronila i otkrila nam svoju bol zbog tišine nenadane što ju obuze
i zbog riječi svojih, zasužnjenih za rešetkom pokušaja. U citatu koji je kao
moto stavila na početak stihozbirke ona to hrabro priznaje:
Zbog tebe će, Pjesmo, i zbog tvoje tuge i krvnik i mučenik / za noći duge
iste sanjati boje, u verse tvoje zakopati istu muku i bol / jer ti si, Pjesmo,
života sol…
(pjesmanadpjesmama.blog.hr –
Dan 6.)
…
Stihovi i pjesme ove knjige slike su unutrašnjih krajolika Zdenke Mlinar i
smisleno o njezinu stavu i svijetu govore, podastirući nam obilje emotivnosti i
refleksivnosti. U njima ogleda se leksičko i stilsko bogatstvo, razgovijetan
iskaz, vlastiti ritam te slikovit pjesnički izraz što otkriva skrb oko jezika.
Vlastitom doživljajnom svijetu pjesnikinja daje svoju dimenziju, realne prizore
i vlastitu misaonost, gradeći tako svoj mali unutrašnji svemir. Zdenka Mlinar
pjeva čistim poetskim izričajem i u ritmu vlastitoga bića. Ona u poeziju ponire
da bi se od neumoljivog vremena u stih sklonila, ide ususret pjesmama u koje
ucrtava pahulje nježnosti i one spasonosne sretne ljubavi kojima se možda još
može samoća odagnati, sjećanje osvježiti ili tek trenutak od zaborava spasiti.
Tê pjesme zapravo su nevidljiva putovanja diljem kojih sljedbenici i
poklonici Muza i dalje pokušavaju čudesa izgovoriti i svjetove snova
rasprostrti.
Tê pjesme zriju u nama za nova nadahnuća, buduća suglasja i sretnosti
produženog trajanja.
Mirko Kovačević, prof.
studeni 2014.
