MOJ OTAC ZIDAR
(akrostih)
Moj oče, čovječe od teška rada i
prolivena znoja u potocima,
Otišao si tijelom, ali ne i dušom,
koje u mom srcu itekako ima.
Jakošću tom zanesena, iako ti ne bi,
kitim te vjencem mojih rima.
Otac si bio za pouku da nas dobra djela,
rad i red trebaju krasiti,
Tako si nam govorio: Nikada, nikada
nemojte sami sebe hvaliti!
Ali, teško je odoljeti pjesme zovu,
vjeruj, ne prestaje me mamiti,
Cijela mu se dadoh, u vjeri da ćeš me
žuljevitom snagom braniti.
Zidar! Da, zidar kućâ ljubavi i nade u
dobro, otac moj je bio,
I stazu moga života zidao je, vrijeme
bez mržnje za nju snio.
Da nije uspio, dobro je znao, al’ i
nad mrvicama sreće je bdio,
Avetima zla, oprost je dijelio, i
njima je kuće ljubavi zidati htio...
Radost nesta. Netko ga je Velik pod
skute vječnoga mira skrio!
Zdenka Mlinar
travnja 2020.
