ZRNU SOLI
Treperim hodeći stazama kontinenta,
I ovoga proljeća, istih čežnji i želja;
Nemirnih koraka i srca otkucaja,
Dok im žilama teče raskoš ljetnoga sjaja.
A osmijeh, sâm od sebe, zjenicama mi plovi,
Briše bore i plavetnilom ljeta platna boji.
Od jeseni do proljeća, živjeh od utisaka
i topline zlatnih miomirisa mediterana;
Snova uronjenih u tirkizne dubine,
Dok ih njiše zviježđe nebeske visine.
A osmijeh, sâm od sebe, ljubavlju me doji,
Tijelo snaži i, ZRNU SOLI, pjesmu poji!
travnja 2018.
