Odavno je
u meni rasla želja da svoju dragu prijateljicu Gordanu Sarić počastim lijepom
rječju, stihom. Ona je moja muza i nadahnuće, ona je moja učiteljica i vazda osmijehom
obasjana sunčica. I evo, nakon njene pjesme Bogovima, stihovi sami potekoše...
HVALA TI
vilo moja crvenokosa
Hvala ti, draga, za
Boga ljubavi,
Na čiji me oltar
pjesmom uznosiš;
Hvala ti, vilo moja
crvenokosa,
Puna radosti i od
ljubavi satkana ponosa,
Što osmijehe duše moje
Kitiš uzdarjem
osmijeha duše svoje...
Hvala ti na sjaju
tvoje bjeline
I za darivane mi fine
manire,
Kojima ću ti, uz
hvalu, i ovo obećanje dati:
U igri osmijha naših,
vilo moja crvenokosa,
Stazu ću, za Boga
ljubavi, s tbom i ja tkati
Pa, s osmijehom na
reveru srca, sjati i sjati !!!
(15.5.2019.)
