Slavonski galebe
(akrostih)
Slavonijo,
Zemljo, pa ti more nekad si bila,
Lelujave i
plavetne snove, s galebima si snila.
A l', nebo
ti je, moćno i sveto, drugu zadaću dalo,
Vjerujući
srcu što do-tad' je bojama azura cvalo.
Otkrivši
dušu koja svetost majčinstva slavi,
Na glavu ti,
velikodušno, i krunu hraniteljice stavi;
Smaragdima optočenu
i zlatom sunca iskovanu,
Kraljevskim
vezom izvezenu, pjesmom anđela ispjevanu.
Izobilja si puna,
dostojna znakovlja koje nosi ti kruna.
Govor
mržnje, tebi je uvijek bio stran,
Alegorija si
ljubavi i kad je noć i kad je dan;
Lijepo je kćeri
i sinom takve majke se zvati,
Energiju
njenu, preko vena svojih, drugom slati.
Biti dijete
Zemlje Slavonije, dražesno je i časno,
E, moj galebe,
kličimo tu pjesmu - glasno, glasno!
rijna 2018.
