Naslovna

Naslovna

Uvod

Drage ljubiteljice i ljubitelji pisane i slikovne riječi, i svi vi koji ćete to tek postati!

Širiti ljubav, stvarati i voljeti, biti sretna i imati snove moja je misija. To put je koji slijedim i cilj kojem stremim. Svi to zaslužujemo i nitko ne bi smio živjeti s mišlju da je sreća za neke druge ili s uvjerenjem da su mu želje i snovi preveliki. Ljubav je svemoćna: strpljiva i nježna, zaštitnička i ohrabrujuća, bez zavisti i ljubomore... Ljubav je vjera i nada - zato, imajmo snove i živimo ljubav!

Dobro mi došli!



Sunday, March 14, 2021

2021 - LJUBAVI MOJA / AMORE MI - ANTOLOGIJA LJUBAVNIH PJESAMA - VII. IZDANJE, 2021.

LJUBAVI MOJA / Amore mio - Antologija ljubavnih pisama - VII. izdanje... / Anthology of Love Letters - VII edizione, CASA EDITRICE KIMERIK... Grazie, cara Marica Mlinar e Nataša Butinar!

Za natječaj "Lettere d'Amore" / Per il concorso "Lettere d'Amore"  

----------------------

Zdenka Mlinar: Ljubavno pismo

Ljubavi moja!

Već 25 godina želim s tobom popričati, požaliti ti se i pohvaliti; za tebe jutrom otvarati oči, s tobom maštati o našoj sreći: O troje zdrave djece koja će ličiti na nas i za koju ćemo živjeti; o kući punoj topline i ljubavi, želja i snova, zahvala i molitve da se i njima dogodi ljubav poput naše. Ljubav, koja nas obasjava kamo god koračali; o kojoj se govori i piše; koja inspirira.

Danas, ljubavi moja, naša djeca doista žive onako kako smo željeli. Svo troje su nam živi i zdravi, imaju svoju djecu, tople domove, sretne ljubavi... Tako ti se mogu pohvaliti i da naša obitelj sada broji 12 članova. Velika smo i sretna obitelj, a računajući da si i ti u našim srcima, onda je i uduplana. Ne pretjerujem, jer slijedimo tvoj put. Put ljubavi. Poučeni onim tvojim izjavama – da se ljubav ljubavlju vraća i da ljubav rađa ljubav!

Nevjerica da fizički više nisi s nama, dugo je trajala. No, potisnuta je duboko u našu nutrinu, kako nas ne bi sputavala u gradnji unutarnjeg i izvanjskog mira; kako u našim srcima ne bi stanovala mržnja prema onima koji nam te istrgnuše iz zagrljaja.

Moram ti reći i što me je potaknulo na ovo pisanje i na hvalu svoje djece, kada to u javnosti nikada ne činim, kao što nikda nisam i neću govoriti o tome koliko mi je sve ove godine teško bez tebe. 

Naša pisma, ljubavi moja! Zbog njih ti pišem! I danas žalim što onda, kada sam s djecom odlazila od kuće, u onim dvjema putnim torbama ne nađoh mjesta i za kutiju od bombonijere u kojoj su bila. Kako vrijeme prolazi, to se više prisjećam mladosti pa i tih tragova naše prve zaljubljenosti, koji su četiri godine putovali između grada u kojem si se ti školovao i grada u kojem ću ja, kao žensko dijete, morati ostati do udaje.

O, kada bi samo znao kako je danas sve drugačije. Možda bi pao i u nesvijest kada bi vidio kojom brzinom danas putuju informacije i pošta svake vrste. Vjeruj mi, sve se odvija u par sekundi i minuta, a čudima od tehnike okupirani su i mladi i stari, toliko da je i znanost zabrinuta. 

I sama imam kompjutor te vezu s internetom, zahvaljujući kojoj mogu skoro sve imati, a da ne izađem iz kuće. O tome bih ti mogla pisati satima, a da tî možda ništa ne shvatiš pa ti želim samo reći da je upravo internet sukrivac za ovo pisanje.

Naime, otvorim ti ja neki dan jedno od niza pisama pristiglih u moj e-sandučić, kad ono poziv za pisanje ljubavnog pisma. I to po uzoru na pisma Augusta Šenoe i njegove ljubljene Slave pl. Ištvanić. Ne bih se baš obazirala na taj poziv da uz njega ne vidjeh i fotografiju na kojoj Slava čita Šenoino pismo, nastalo u danima prije njihove ženidbe.

Srce mi se nekako steglo, a u grlu me sve nešto gušilo zbog žâla što i ja, poput Slave, nemam naša pisma da me, u ovim danima zrelosti, podsjete na detalje ondašnje sretnosti. Pomislih i kako bih s njima u rukama ponovno osjetila tvoju toplinu, dodire, poglede; kako se ne bih sramila i djeci ih pokazati.

U onom e-pismu, organizatori pozvaše zainteresirane i da posjete muzej u kojem će biti izložena sva Slavina i Augustova pisma. No, ja sam odmah znala da za to nemam snage, te odgodih posjet Muzeju Šenoa za neki drugi put. 

Slavino lice, na onoj crno-bijeloj fotografiji, nastaloj 1931. godine, zračilo je ponosom, dok je, pogleda uronjenog u dubinu rukopisa, koji joj je nekada bio sve na svijetu, zasigurno nizala slike proživljene zajedničke radosti.

Osjetih tada i nostalgiju jaču no ikada, koja me tek baci u novo razmišljanje o tome kako su skončala naša pisma. Prije 15 godina, napisala sam i pjesmu o njima pa ti se, evo, moram pohvaliti kako su mi te moje prve rime bile melem za srce i dušu.

Isto pomislih i sada, te si rekoh: Idem ponovno pisati svojoj ljubavi! To će mi vratiti bar djelić onog mladenačkog zanosa, obavijenog dražesnim pupoljcima čiste ljubavi, i biti najbolji lijek za probuđenu bol koja, valjda, tek zajedno s nama odlazi na vječni počinak. Poželjeh ti opet napisati – Ti, ili nijedan drugi, baš kako je nekada i Šenoa napisao svojoj Slavi – Ova, ili nijedna druga.

Ali, ljubavi moja, pišući ovo pismo, rodila se u meni želja da ti opet pišem i da će ovo pismo biti prvo u nizu kojeg ponovno želim imati. Zato sada neću duljiti i puno te opterećivati svojim radostima i tugama. Neka ovo bude naše Prvo pismo u ovom stoljeću, kojem ću pridodavati nova te za njih naći i jednu veliku kutiju od Kraševe bombonijere. Potrudit ću se i da ne završe kao ona što ostadoše u kandžama mržnje i rata, / kada su im se neki divili, a neki smijali, / ne znajući da su tebe i mene na daljinu grijali. / Da su tragovi naše ljubavi u vječnost stali / jer njoj smo, ti i ja, sve dali!

Pismo ću i završiti ovim stihovima iz pjesme koju ti spomenuh jer govore o tome da našoj ljubavi nije i ne može biti kraj. Čak se nadam kako će me novonastala pisma, po stare dane, i te kako tješiti jer je Slava Šenoa, na onoj fotografiji, imala 81. godinu.

Ljubavi moja, šaljem ti srdačne pozdrave od cijele obitelji, našega blaga bez cijene, uz poruku kako će uvijek biti na snazi ona, toliko ti puta napisana rečenica – Ti, ili nijedan drugi!

Zdenka Mlinar

------------------------

Zdenka Mlinar: Una lettera d'amore

Amore mio !

Da 25 anni ho voglia di parlarti, lamentarmi e congratularmi ; per te aprire gli occhi al mattino, fantasticare con te sulla nostra felicità: parlarti  di tre bambini sani che ci assomiglieranno e per i quali vivremo; di una casa piena di calore e amore,di desideri e sogni, gratitudine e la preghiera perché l'amore accada a loro come è accaduto il nostro.

L'Amore, che ci illumina ovunque camminiamo; del quale  si parla e si scrive; che ispira.

Oggi, amore mio, i nostri figli vivono davvero come volevamo. Tutti e tre sono vivi e sani, hanno i loro figli, case calde, amore felice ... Quindi posso essere orgogliosa di te che la nostra famiglia ora ha 12 membri. Siamo una famiglia grande e felice, e contando che sei nei nostri cuori, allora è raddoppiata. Non sto esagerando, perché stiamo seguendo la tua strada. La via dell'amore. Insegnato da quelle tue affermazioni: che l'amore ritorna con l'amore e che l'amore dà vita all'amore!

L'incredulità che tu non fossi più fisicamente con noi è durata a lungo. Ma è stata spinta in profondità nel nostro intimo, in modo da non ostacolarci nella costruzione della pace interiore ed esteriore; in modo che l'odio di chi ti ha strappato dalle nostre braccia non abiterà nei nostri cuori.

Devo anche dirti cosa mi ha spinto a scrivere e  lodare i miei figli, quando non lo faccio mai in pubblico, come non ho fatto mai e non parlerò mai di quanto sia stato difficile per me in tutti questi anni vivere senza di te.

Le nostre lettere, amore mio! Ti scrivo per colpa loro! Ancora oggi mi dispiace che quando sono partita di casa con i bambini, non ho trovato spazio in quelle due borse da viaggio per la scatola di cioccolatini in cui si trovavano.

Col passare del tempo, ricordo sempre di più la mia giovinezza e anche quelle tracce del nostro primo amore, che ha viaggiato per quattro anni tra la città dove hai studiato e la città dove io, da bambina, dovevo restare fino al matrimonio.

Oh, se solo sapessi quanto è diverso oggi tutto. Potevi anche svenire se vedevi quanto velocemente viaggiano informazioni e posta di ogni tipo oggi. Credimi, tutto si svolge in pochi secondi e minuti, e le meraviglie della tecnologia occupano grandi e piccini, tanto che anche la scienza è preoccupata.

Io stesso ho un computer e una connessione internet, grazie alla quale posso avere quasi tutto senza uscire di casa. Potrei scriverne per ore senza che tu capisca niente, quindi voglio solo dirti che Internet è il colpevole di questo scritto.

Vale a dire, l'altro giorno ho aperto una di una serie di lettere arrivate nella mia casella di posta elettronica, quando trovai una che chiedeva di scrivere una lettera d'amore. Seguendo l'esempio delle lettere di August Šenoa e della sua amata Slava pl. Ištvanić . Non avrei prestato molta attenzione a quell'invito se non avessi visto una foto di Slava che leggeva la lettera di Šenoa, scattata nei giorni prima del loro matrimonio.

Il mio cuore in qualche modo si strinse, e qualcosa nella mia gola mi soffocò di rimpianti per il fatto che io, come Slava, non avevo le nostre lettere per ricordarmi, in questi giorni di maturità, i dettagli della felicità di quel tempo. Ho anche pensato di sentire di nuovo il tuo calore, i tuoi tocchi, i tuoi sguardi con i tuoi scritti  nelle mie mani;  non vergognarsi e mostrarli ai bambini.

In quella e-mail gli organizzatori hanno anche invitato gli interessati a visitare il museo dove saranno esposte tutte le lettere di Slava e di August. Ma ho capito subito che non avevo la forza per farlo, quindi ho rimandato la mia visita al Museo Šenoa   per un'altra volta.

Il volto di Slava, in quella fotografia in bianco e nero, scattata nel 1931, irradiava orgoglio, mentre, guardando nel profondo del manoscritto, che per lei era tutto al mondo, doveva aver allineato le immagini della gioia che hanno condiviso.

Ho sentito una nostalgia più forte che mai, che mi ha semplicemente gettato in un nuovo modo di pensare a come finivano le nostre lettere. Quindici anni fa, ho anche scritto una poesia su di loro, quindi devo vantarmi con te che le mie prime rime erano un balsamo per il mio cuore e la mia anima.

Adesso pensavo la stessa cosa e mi sono detta: scriverò di nuovo al mio amore! Mi restituirà almeno una parte di quell'estasi giovanile, avvolta negli adorabili boccioli del puro amore, e sarà la migliore medicina per il dolore risvegliato che, immagino, scomparirà solo nell'eterno riposo. Volevo scriverti di nuovo - Tu o nessun altro, proprio come ha scritto una volta Šenoa  alla sua Slava - Questa o nessun' altra.

Ma, amore mio, scrivendo questa lettera, è nato in me il desiderio di esprimermi di nuovo e che questa lettera sarà la prima di una serie che voglio avere di nuovo.

Quindi ora non mi prolungherò né ti appesantirò molto con le mie gioie e i miei dolori. Sia questa la nostra prima lettera in questo secolo, a cui aggiungerò una nuova e troverò poi  per loro una grande scatola di cioccolatini di Kraš. Cercherò anche di non farle  finire come quelli rimaste nelle grinfie dell'odio e della guerra, / quando alcuni le ammiravano e altri ridevano, /non sapendo che scaldavano te e me a distanza. / Che le tracce del nostro amore sono rimaste per l'eternità /perché noi, tu ed io, abbiamo dato tutto per questo amore!

Concluderò la lettera con questi versi della poesia che ti ho menzionato perché dicono che il nostro amore non è e non può essere la fine. Spero persino che le lettere scritte di recente, ai vecchi tempi, mi confortino perché la  Slava Šenoa, in quella foto, aveva 81 anni.

Amore mio, ti mando cordiali saluti da tutta la famiglia, il nostro tesoro senza prezzo, con il messaggio che sarà sempre in vigore, la frase che tante volte ti è stata scritta - Tu o nessun altro!

Zdenka Mlinar

Zagreb, Croatia

------------------------

BIOGRAFIJA

Zdenka Mlinar

piše poeziju i prozu, ali i minijature (aforizmi, haiku...). Članica je mnogih književnih udruga i društava, do sada je objavila šest samostalnih zbirki pjesama, piše na hrvatskom standardu i engleskom jeziku, a upušta se i u avanturu pisanja na hrvatskim dijalektima. 

Haiku radove objavljuje u mnogim domaćim i stranim časopisima i zbornicima, a zastupljena je i u dvojezičnoj Antologiji hrvatskog haiku pjesništva „Nepokošeno nebo 2, 2008.-2018.“. Upisana je i u svjetski HAIKU Registar, a krajem 2019. i 2020. izabrana je u TOP 100 haikuista Europe. Pjesme su joj prevedene na engleski, talijanski, japanski, rumunjski, španjolski, turski i romski jezik, a neke su i uglazbljene.

Radovi su joj objavljeni u više od stotinu skupnih djela i više antologija, kako u zemlji tako i šire, a svoje radove objavljuje i u elektronskim medijima te na raznim gostovanjima i tribinama. Za svoj rad dobila je niz pohvala, zahvalnica, priznanja, povelja, plaketa, certifikata, medalja i pehara. 

Uvrštena je u Leksikon suvremenih velikogoričkih pisaca 2006. i 2020., a 2018. održala je i samostalnu izložbu likovnih radova. Godine 2019. u Zagrebu osniva Književni klub „Ilija Kozić Ladin“, u čast velikom bosanskom pjesniku Iliji Koziću Ladinu, s ciljem da taj marginalizirani pjesnik u kulturi, književnosti i školstvu Bosne i Hercegovine, ali i šire, dobije status kakav zaslužuju književnici njegovog ranga.

Bavi se i drugim društvenim te humanitarnim radom: aktivnim sudjelovanjem u radu Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici, zatim kroz sudjelovanja na izložbama i likovnim kolonijama te drugim humanitarnim djelovanjima.

-----------------------

BIOGRAFIA

Zdenka Mlinar (Zagabria, Croazia)

scrive poesie e prosa, ma anche miniature (aforismi, haiku ...). È membro di molte associazioni e società letterarie, ha pubblicato finora sei raccolte indipendenti di poesie, scrive nello standard croato e in inglese e intraprende l'avventura della scrittura in dialetti croati.

Pubblica lavori di haiku in molte riviste e antologie nazionali e straniere, ed è anche rappresentata nell'antologia bilingue della poesia croata Haiku "Nepokošeno nebo 2, 2008.-2018". È stata anche iscritta al registro mondiale HAIKU, e alla fine del 2019 e del 2020 è stata selezionata tra i TOP 100 scrittori di haiku in Europa. Le sue poesie sono state tradotte in inglese, italiano, giapponese, rumeno, spagnolo, turco e rumeno, e alcune sono state impostate sulle note di musica.

I suoi lavori sono stati pubblicati in più di cento lavori collettivi e diverse antologie, sia nel paese che oltre, e pubblica anche i suoi lavori su media elettronici e in varie apparizioni e forum. Ha ricevuto numerosi diplomi, lettere di ringraziamento, riconoscimenti,  targhe, certificati, medaglie e trofei per il suo lavoro.

È stata inclusa nel Lexicon of Contemporary Writers di Velika Gorica nel 2006 e nel 2020 e nel 2018 ha tenuto una mostra personale di opere d'arte. Nel 2019 ha fondato il Club letterario ladino Ilija Kozić a Zagabria, in onore del grande poeta bosniaco Ilija Kozić Ladin, con l'obiettivo di dare a questo poeta emarginato nella cultura, nella letteratura e nell'istruzione della Bosnia ed Erzegovina, e oltre, lo status che gli scrittori del suo rango meritano.

È anche impegnata in altre attività sociali e umanitarie: partecipa attivamente ai lavori della filiale di Matica hrvatska a Velika Gorica, quindi attraverso la partecipazione a mostre e colonie d'arte e altre attività umanitarie.

14.3.2021.