Kao i ranija dva bihaćka poetska Susreta
autora na Uni, i ovaj će ostati zapamćen po tome da je imao dobar tim
organizatora, dobre sponzore, odnosno ljude koji znaju kako dočekati goste i
biti zahvalan na njihovu pohodu Gradu koji ljube i za kojeg žele učiniti neko
dobro. Kako već napisah i na svom Fb profilu, bio je ovo Susret vrijedan
divljenja i riječi hvale jer je iznjedrio događanja vrijedna pamćenja, vrijedna
zapisa, vrijedna ponavljanja... Jer, ljepota i radost trodnevnog druženja
lepršavo su lebdjeli bihaćkim ulicama i njegovom okolicom; sazrijevala su stara
i rađala se nova prijateljstva; uzdizalo se na pijedestal ljude koji su prije sadašnjih
graditelja i vezilja kulturnog miljea unske ljepote njegovali kulturu duha i
ljubav prema pisanoj riječi, kulturu dobrodošlice i ljubavi prema Domovini.
Tako su se, uz Unu i na Uni, po treći put nizala biserja koja su tri dana
krasila lice Bihaća, a njegovoj smaragdnoj ljepotici na krunu stavljala još
ljepote i sjaja kako bi se i u budućnosti njome ponosila.
Bio je to Susret bihaćke i svjetske kulturne ovovremenosti, ali i stvaranja
nove kulturne povijesti Grada ili njegovog novog jučer za neko novo i bolje
sutra...
Prilika mi je ovo i za još jednom zahvaliti majkama ovih Susreta: Refiki Dedić, Džehvi Havić i Gorici Bukić, ali i svima koji su im bili
podrška RJEČJU ili DJELOM, bez čijih dobronamjernosti i nesebičnih davanja ne
bi ni bilo ovih Susreta.
Napisanom u prilog, evo i mojeg foto zapisa kao zalog tom NOVOM jučer i
nekom NOVOM sutra.
DAN I.
Prvo ljubezni doček organizatorica i naših domaćica Džehve Havić i Refike Dedić...
...pa upoznavanje novih Prijatelja...
...(danska i bosanska književnica Safeta Osmić i moja malenost).
Zatim već tradicionalna šetnja Gradom, s polaskom od skulpture „Djevojke s Une“, djela akademskog kipara Vladimira Hrljevića, koja s bedema srednjovjekovne tvrđave pozdravlja putnike namjernike, a istovremeno idealizira ljepotu žene i simbolizira ljepotu rijeke Une:
Ovo je bez loših primisli; kažu, za sreću...
...pa nam neizostavno stiže i poznata crnogorska i svjetska pjesnikinja i humanistica Gordana Sarić...
...pak i moja lijepa i mirisna Prijateljica, sarajevska književnica Kadifa Tahirović.
Održan je i Okrugli stol, posjetio se atelje akademskog slikara Ahmeta Ibukića, popila se kava te nastavilo s radnim dijelom programa: promocijama knjiga i čitanja poezije iz zbirke radova „Una stihom zagrljena“, djela autora ovog 3. Susreta autora na Uni.
Dakako, dan je zvršio zajedničkim fotkanjem, ugodnim druženjem i finom večerom u restoranu „Teatar“.
DAN II.
Odlazak na srednjovjekovni i jedini dvorac u BiH OSTROŽAC koji se od 2013. nalazi na listi nacionalnih spomenika te je u tijeku i priprema njegove obnove od strane Grada Cazina, kojem pripada. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, na velikom perivoju dvorca organiziraju se „Kolonije skulptura Ostrožac“ gdje su kipari cijelog svijeta ostavljali svoja djela na otvorenom izrađivana od bihaćkog kamena Bihacit od kojeg je građen i Parlament u Budimpešti, a potom i Bečka opera. Nakon zadnjeg rata, krajem 20. st., tradicija Kolonije se nastavlja i traje do danas.
U perivoju dvorca bila je postavljena izložba slikara Husnije Topića, renomiranog umjetnika i slikara, što je bilo pravo iznenađenje i osvježenje za sudionike Susreta. Bila su to sve ulja na platnu, istih dimenzija, s povijesnim obrisima Bihaća i Krajine te likovima žena toga vremena.
Motive ove neobične izložbe na otvorenom Topić je, kaže, pronašao u bogatoj povijesti ovoga kraja, počevši od Japoda, Rimljana i hrvatskih plemića, do Osmanlija, Austrijanaca i suvremenog doba u kojoj je, kroz sve te periode, žena imala vrlo značajnu ulogu.
A na tom drevnom i bajkovitom mjestu dočekala me i moja Sanjanka Velida Ključanin-Prosić s kojom sam, ozarena i tijelom i dušom, nastavila sudjelovanje u Programu.
Nakon razgledanja i otvorenja izložbe, pod šatorom postavljenim za tu prigodu, održane su promocije knjiga Džehve Havić „Govor duše“ i Rmzije Kanurić-Oraščanin „Vrijeme bez kazaljki“, a potom i darivanje ostrožačke knjižnice knjigama prisutnih autora.
Po jakom pljusku, stigosmo i u ostrožački Dom kulture gdje su nas dočekale članice Udruženbja žena Ostrožac s ručkom i domaćim specijalitetima toga gostoljubivog kraja. A kojeg smo, kao pripremu za kazivanje poezije, začinili pjesmom.
DAN III.
Jutarnji polazak na LOHOVO, Eko selo turističkog naselja Natura Art, a dok se čekalo sve sudionike, naravno, nastupila je eksplozija ili nam ga serija fotkanja na još jednom od krasnih mjesta u Gradu.
Naš boravak u turističkom naselju Natura Art, smještenom na ulazu u Nacionalni park Una u naselju LOHOVO, na jednom od ljepših unskih mjesta, koje svojim sadržajem predstavlja bosansku tradiciju s akcentom na dio Krajine gdje su mlinovi (vodenice) stoljećima mljeli pšenicu i kukuruz kao osnovne životne namirnice. Zatim, staru kovačnicu koja daje prikaz nekadašnjih alata kojima su se kovale alatke za rad na seoskim domaćinstvima.
Bilo je to i mjesto za završnicu trodnevnog programa i promocije knjige „Una stihom zagrljena“ , a kazivanje pjesama autora sa Une pomno se slušalo, nakon čega se darivalo knjigama...
...ali primale i Zahvalnice za sudjelovanje na Susretu od strane organizatorica Trećeg Međunarodnog susreta autora na Uni, koji je iskra svjetla u svakodnevici bihaćke kulturne scene.
Pa opet fotkanje..., da potraje i nađe se za uspomenu; da se dokazi vinu kako u bosanske tako i u europske i svjetske daljine.
Video-kazivanje pjesme GRAD BIHAĆ (akrostih)
Video-kazivanje pjesme SANA I UNA (akrostih)
Foto: Ivica Mlinar i
sudionici Susreta
rujna 2018.
