Iz zbirke radova „SLAVONIJA NA DLANU“ - KULTura
sNOVA, Zagreb - Međunarodna pjesnička manifestacija, „SLAVONIJA NA DLANU“ - 4.
listopada 2019.
NEMOJ SINE NIKUD IĆI
(akrostih)
Nemoj sine nikud ići, pivaju klape, kamen i
drača vole te,
Eno, i Vitar s Dinare grleno sinu viče, ne daj da slome te.
Moj dida i ja, drugo vrijeme, ista sudbina, a kameni' gena,
Odjekuje žâl za Svilajom i Petrovim poljem, kakvih nigdje
nema.
Jer didovu sudbu Vitar žali, jer i njemu, ka i didi, pravda
fali.
Sine moj, samo uči, sve ti uzeti mogu, ali
znanje ne,
Izviru riječi istine, starovjekovne, iz žene i majke mene.
Nemoj kod zdravih očiju i ušiju slijep i gluh biti, ne
prestajem ja,
E, moj narode, ali što je jedan čovječan spram lopova dva!
Nikud' sine nemoj ići, ječe tamburice diljem
zlatne žitnice,
Iako plodna i rodna, široka i duboka, Majka Slavonija
milost išće.
Kuće i njive prazne će joj zjapiti, iako joj pjevaju - ja
ću se vratiti.
U svom dvorištu, i Milo Moje sada je gazda, u ataru svi će
sve platiti,
Dosta je, jednom glasno i jasno reče, neće njemu vlast sreću
graditi.
Ići poštenim putem teško je znaj, i to Vitar
s Dinare sinu reče,
Ćaća ti je pošten, u Lijepoj našoj, vire u Boga i ljubav
nema veće...
Istina jeca, k'o i Slavonija, koja svoje sinove više vidjeti neće!
listopada 2019.
