Naslovna

Naslovna

Uvod

Drage ljubiteljice i ljubitelji pisane i slikovne riječi, i svi vi koji ćete to tek postati!

Širiti ljubav, stvarati i voljeti, biti sretna i imati snove moja je misija. To put je koji slijedim i cilj kojem stremim. Svi to zaslužujemo i nitko ne bi smio živjeti s mišlju da je sreća za neke druge ili s uvjerenjem da su mu želje i snovi preveliki. Ljubav je svemoćna: strpljiva i nježna, zaštitnička i ohrabrujuća, bez zavisti i ljubomore... Ljubav je vjera i nada - zato, imajmo snove i živimo ljubav!

Dobro mi došli!



Tuesday, October 10, 2017

II. Međunarodni književni susret „Riječi sa Une“, Bihać 2017.

Dragi moji Blogovci i svi vi koji ćete to tek postati!
Ove godine sam imala sreću uživati u olujama kulturnih sadržaja, za razliku od nekih u drugim krajevima Svijeta i Lijepe naše gdje su harale (ne)vremenseneke oluje, oduzimajući im sve što imaju pa i gole živote. Tako se, naime, nađoh i na II. Međunarodnom književnom susretu „Riječi sa Une“ koje organizira bihaćko Udruženje književnika. Susret se održavao 8. 9. i 10. rujna s jako dinamičnim i zanimljivim rasporedom događanja. Tako smo imali: šetnju Gradom i obilazak kulturnih znamenitosti, performans i otvorenje izložbe fotografija, promocije knjiga, predstavljanja pojedinaca, bilo kao poeta, aforista ili prozaista, zatim izleti: 9. rujna na Štrbački buk (uz samu granicu s Hrvatskom, u blizini izvora rijeke Une gdje su i najljepši slapovi njenog toka) i 10. rujna odlazak na Ostrožac, srednjovjekovnu tvrđavu, smještenu na dominantnom uzvišenju iznad lijeve obale rijeke Une i istoimenog naselja, 12 km udaljenog od Cazina.
Po završetku prva dva „radna dana“, organizatori su nam (uz vojnički grah na Buku) pripremili i druženje uz zajedničku večeru, što je bilo i točka na i, odnosno „šlag na torti“ koji ostavlja slatke okuse u ustima i koji poziva na još – druženja i susreta, formalnih ili ne.
No, ostrožačko druženje je, uz promociju knjige znakovitog i simboličnog naslova „Pl. Berks i Ostrožac“, autora Almira Kurtovića i kazivanje poezije odraslih, obilježio i jako dirljiv te dobro odrađen poetski nastup učenika mjesne Osnovne škole na koji je najviše bila ponosna njihova učiteljica i mentorica Gordana. Dok su djeca, po riječima novostečene mi frendice Nermane, bila ukras dana i njegova crvena točkica te prijetnja oblacima koje su svojim ljupkim stihovima brzo rastjerivala. Jer djeca su, reći će, cvijet koji se tek otvara i za njih nisu ni naše boli niti ijedna naša rana.
Bilo je to vrijeme i za zatvaranje ovog II. MKS „Riječi sa Une“ te dodjelu zahvalnica sudionicima istog, dok su bogat i očito s ljubavlju pripremljeni domjenak, u šatoru postavljenom samo za tu prigodu, pripremile članice Udruženja žena Ostrožac, sa specijalitetima domaće bosanske kuhinje.
Sve u svemu, nanizala su se biserja koja stvoriše nisku vrijednu hvale i pamćenja, vrijednu čežnje za III. susretom; čežnje za upoznavanjem ljudi od pisane riječi, bilo one od profesije ili tek od pokušaja. No, svake od srca darovane, smaragdima Une urešene i plavetnom visinom neba blagoslovljene.
Za ovu lijepu bisernu nizu, dakako, želim izreći hvalu organizatorICAMA: Refiki, Gorici, Diki te Džehvi koju sam prije mjesec dana upoznala u Sarajevu, kada i saznadoh za „Riječi sa Une“. I da, neću pogriješiti ako kažem da je ova bihaćka kulturna manifestacija i doslovno ženskog roda jer u nju trud ulažu uglavnom žene, baš kao što to bi i na Ostrožcu s učiteljicom koja je svoj razred predstavila u najboljem svjetlu ili žena koje su pripremale slano-slatke delicije, zasigurno, po receptima svojih majki i baka.
Vratih se domu svom, baš kao i iz Sarajeva, s punim naručjem knjiga, autora koje sam upoznala na ovom Susretu, čiji ću sadržaj s radošću konzumirati u kasnim noćnim satima, što mi je ujedno i znak da mi dan nije prošao uništa.
Ostaje mi tek reći: HVALA SVIMA, a posebno ORGANIZATORICAMA i OSNIVAČICAMA ove MANIFESTACIJE, koje se pobrinuše i za naš smještaj i za to da nitko ne ostane gladan ili žedan. I..., draga EKIPO, od Juga do Sjevera Europe, vidimo se DOGODINE!
P.S. Odlazak na ovu manifestaciju posvetila sam preminulom prijatelju, Zvonku Kneževiću, Bišćanu po rođenju i vječnom mu počinku, koji je za života bio čovjek od poezije, ali i glazbe te jedan od osnivača „Divljih jagoda“ i koji je od prvog do zadnjeg dana rata bio bihaćki branitelj. S radošću sam mu posvetila i pjesmu „Prijatelju“ te se pobrinula da i njegova životna družica, njegova i naša Vesna, bude sudionicom ovog predivnog Susreta.
(više u nastavku)
- Dan I.: Obilazak Grada, promocije, kazivanja poezije, večera...
Ispred jednog od simbola Grada, spomenika „Djevojka sa Une“, autora Vladimira Herljevića.
Zatim susret s omiljenim mi i dragim bosanskim piscem Dževadom Kučukalićem te, za kraj obilaska Grada, malo povijesno-kulturno-političkih detalja, a potom promocije i poetska kazivanja:
- Pa, Dan II.: Izlet na Štrbački buk, promocije, kazivanje poezije, večera...
 
A za kraj boravka na Buku, još poneki detalj s tog nedavno uređenog unskog blaga, i opet promocije, kazivanja poezije te malo atmosfere sa zajedničke večere i teferiča:
- I Dan III.: Izlet na Ostrožac, gdje se održala promocija knjige znakovitog i simboličnog naslova „Pl. Berks i Ostrožac“, autora Almira Kurtovića...
...te jako dirljiv poetski nastup učenika ostrožačke Osnovne škole i kazivanje poezije odraslih:
A onda, fotkanje sa zahvalnicama i malo foto-fikcije...
...pa papanja bosanskih tradicijskih specijaliteta, koje su pripravile žene u plavom...,
 
...još fotkanja s dragim ljudima...
 ...i za pohvalu, a može i za zahvalu - Zahvalnica! 

rujna 2017.