U želji da istaknem i vrednujem moje drage prijatelje iz Regiona, sjajne književne stvaraoce, dobitnike značajnih svjetskih nagrada, osnivače književnih Klubova i promotere poezije, koje izuzetno poštujem i cijenim njihov rad, danas predstavljam moju veliku prijateljicu ZDENKU MLINAR iz Zagreba, pjesnikinju, sjajnog esejistu, prozaistu, aforističarku, književnu urednicu, slikarku i humanistu, krhku, nježnu i blagorodnu, uz to uzornu majku i suprugu, čija ljubav i briga za porodicu mogu biti primjer mnogima. Ova divna i prefinjena dama doista može biti ponosna na svoje postojanje i trag koji ispisuje na svoje životne stranice.
Zdenka je do sada objavila šest samostalnih zbirki poezije, rado se odaziva na književna i druga kulturna događanja u mjestu u kojem živi, ali i na razne manifestacije diljem svijeta gdje sam imala priliku i upoznati je. A moj susret s njom, s njenom vedrinom i prefinjenošću, bio je srdačan i topao. Naše srodne duše su se srele i godinama ostale bliske. Sjećam se, bio je to bihaćki “Susret autora na Uni” (predsjednica,
Refika Dedić
) iz kojeg se izrodilo iskreno prijateljstvo; ono prijateljstvo što s godinama ne blijedi, već samo jača. Redovno pratimo na Fb jedna drugu i dajemo od srca komentare što je i odlika pravog prijateljstva i iskrenosti. Posljednja Zdenkina dvojezična knjiga (hrvatski/engleski) ove žanrovski osebujne književnice, istkana je tananim nitima haiku poezije, čiji naziv OCEAN ponajviše govori o snazi i ljepoti te pisane forme koja je na ove naše prostore ušla na mala, a iz njega u svijet odlazi na velika vrata. Potvrđuje to i Zdenkino haiku djelovanje jer je upisana i u Svjetski haiku registar/World Haiku Register, a krajem 2019. i 2020. izabrana u TOP 100 haikuista Europe.
Zdenka Mlinar je ambasadorica mira, imenovana od strane Udruženja romskih književnika (Beograd, predsjednik Zlatomir Jovanović), članica je Svjetske književne akademije/World Literary Academy (Rumunjska, predsjednik Trandafir Simpetru) te Globalnog književnog društva/Global Literary Society (India, predsjednik Bhagirath Choudhary). Suosnivačica je, a zadnjih šest godina i tajnica Udruge umjetnika “Spark” Velika Gorica te niz godina suorganizatorica i voditeljica Matičinih četvrtaka, Matice hrvatske, Ogranak u Velikoj Gorici. Članica je Hrvatskog sabora kulture u Zagrebu, zatim KULTure sNOVA Zagreb te ULIKUM-a, Udruga likovnih umjetnika u Velikoj Gorici, s kojom sudjeluje na mnogim likovnim kolonijama i izložbama, ostavljajući svoje radove društvima i zajednicama u potrebi, a u organizaciji te Udruge 2018. održala je i svoju prvu samostalnu likovnu izložbu.
Zdenka godinama piše priloge za ljetopise Grada Velike Gorice, a kroz svoje književno stvaralaštvo radi na očuvanju i dizanju iz pepela stari turopoljski govor (kajkavski dijalekt), kojem je posvetila i svoju petu knjigu “Turopolu z mojega srca”. Uvrštena je u Leksikon suvremenih velikogoričkih pisaca 2006. i 2020. godine.
Želeći još više dati sebe društvu u kojem živi, ova hrvatska i svjetska književnica i humanistica 2019. godine, s nekolicinom entuzijasta, u Zagrebu osniva i Književni klub “Ilija Kozić Ladin”, a potom i Fb. grupu istog imena. Entuzijazam je tim veći, jer su suosnivači kao i Zdenka Mlinar uglavnom iz Ilijina užeg i šireg rodnog kraja, Stratinska kod Banja Luke. Najvažniji cilj ovog Književnog kluba je velikog, ali ipak marginaliziranog, pjesnika staviti na pijedestal kakav zaslužuju njegov lik i djelo.
Zdenka Mlinar je dobitnica mnogih književnih nagrada, kako europskih tako i onih s drugih kontinenata. Djela su joj objavljena u mnogim domaćim i stranim antologijama, zbornicima i časopisima, a samim tim prevedena su i na nekoliko svjetskih jezika.
Uzimajući u obzir sve navedeno, ne čudi ni ova moja želja da javnosti predstavim ovu plodnu književnicu i moju dragu prijateljicu Zdenku Mlinar, s kojom gajim prijateljstvo čistom ljubavlju, širinom naših osmijeha i lijepom rječju, toliko važnoj i njoj i meni.
I za kraj, ovo predstavljanje želim završiti meni omiljenom pjesmom Zdenke Mlinar, koja puno govori o autorici - i kao književnici i kao prijateljici i kao majci i kao čovjeku
LJUBAV JE MOJA VJERA
Slavim ljepotu i dobrotu, samo,
lahor svilenoga sna, nek' me nosi tamo.
Tamo, gdje anđeli bijeli snivaju
i gdje harfe mira i ljubavi sviraju...
Svoj život, svjetlom duše, želim ovjenčati,
gorke sudbine, vrtovima rajskim okončati.
Sa izvora čistih srca, vjeru želim piti,
utjeha i nada nesretnima biti.
Poput leptira, let cvjetni neka slave,
da im Orion krasni obasjava snove plave.
Ljubav je moja vjera, djecu svoju njome dojim;
u okovima, dane sužnja, zbog toga neka brojim.
Neka se bijes nerazuma, na mene sav sruči,
ako mi srce, u ritmu ljubavi, prestane tući...
Ako, glazbu ljubavi, neću moći čuti!
siječnja 2021.
