U povodu Dana Grada
Kaštela, Gradska knjižnica Kaštela raspisuje Literarno-likovno-filmski
natječaj na temu pod naslovom „Kaštelanske štorije 2016.“.
Natječaj je otvoren od 14. siječnja
do 15. veljače 2016. godine, a u istome mogu sudjelovati državljani Republike
Hrvatske - djeca i odrasli....
Osamnaesti
je siječnja, pročitam ovaj uljudni poziv za sudjelovanje na natječaju koji GK
Kaštela želi posvetiti svojem Gradu, i ignoriram ga. Kao i prošle godine. Radim
sto i jedan drugi posao i, jednostavno, letim kroz vrijeme.
No isti
sadržaj e-poruke stiže mi i 5. veljače, kada se zahvaljujem upornoj i radišnoj knjižničarki
Dobrić na obavijestima o natječaju, misleći kako će razumjeti da nisam ZA. Međutim, stiže mi uzvratni mail: Poštovana i draga gđo. Mlinar, bila bi mi
čast da pošaljete svoj uradak na natječaj o Kaštelima, jer mi se sviđa Vaša
poezija i cijenim Vaš rad. Ako budete u blizini Splita i Kaštela, javite se na
broj...
Ponovno sam
zatečena upornošću, ali ovaj put i ljubaznošću žene kojoj je toliko stalo
odraditi valjano započeti posao i koja zna nešto o mojem literarnom
stvaralaštvu pa me, k tomu, još poziva i da
joj se javim kad budem u blizini.
Posustajem,
sada već posramljena pred samom sobom, ali i pred „Kaštelanskim štorijama“ i
vrednotama koje Knjižnica njeguje kako bi promovirala znamenitosti, kulturu i
povijest svoga Grada.
Ne
volim osjećaj nepristojnosti i nezrelosti niti hrvanje sa svojim drugim JA i, dakako, prva JA priznajem kako bih se
nesudjelovanjem na natječaju osjećala isprazno i nefer kako prema samoj sebi tako i prema organizatorima te kulturne
manifestacije koju žele pokloniti svojem Gradu za rođendan.
Pet
je dana do zatvaranja natječaja, listam i proučavam kaštelanske web stranice,
treba mi materijal za nešto „napraviti“. Davnih 80-ih, ljetovala sam dva puta s
obitelji u njihovu kampu, kojeg pamtim po tome što smo za šator nalazili mjesto
na samoj obali, a po povratku kući, već nakon prvog susreta s Kaštelima,
dvorište su nam krasila dva velika Adamova stabla koje smo kupili od nepoznatih
ljudi koji su ih u dvorištu imali desetak, sve ljepši od ljepšeg, iako nisu baš
bili za prodaju. Uglavnom, to su mi neke asocijacije na Kaštele, kojih je sedam
u nizu, što i sva školska djeca znaju.
Dan
je minuo, grad je obavijen plavetnim plaštom sumraka, ja sam za kompjutorom,
čitam. I pišem. Zaneseno, do duboko u noć. Drugi dan, napisano provjeravam,
ispravljam, oduzimam i dodajem, uređujem. Dok novi suton pada na grad,
zaključujem, ili još bolje, uvjeravam onu drugu sebe da imam pjesmu koju bih
mogla pokloniti Kaštelima. S ljubavlju i od srca!
Tada
Kaštelima, a prije neki dan, dragi Blogovci, i vama. (vidjeti rubriku Poezija)
No,
tu je i Priznanje za napisanu pjesmu + nagrada: „Vikend u Kaštilima za dvoje“, pokrovitelj: Apartmani Marijeta
– Kaštel Sućurac..., o čemu me je obavijestio sadržaj maila
koji je 25. veljače stigao u moj e-sandučić:
Pozivnica za završnu svečanost i popis nagrađenih u
natječaju „Kaštelanske štorije 2016.“
Poštovani!
Završen je Literarno-likovno-filmski
natječaj GKK na temu Kaštela – „Kaštelanske štorije 2016.“...
Svi sudionici Natječaja pozvani su u
ponedjeljak, 29. veljače u 19.00 sati u dvorac Vitturi u Kaštel Lukšiću na
završnu svečanost dodjele nagrada, gdje će im Gradska knjižnica Kaštela i
pokrovitelji (...) uručiti nagrade i priznanja...
Nagrađeni literarni radovi (...) bit
će objavljeni na internet stranici Gradske knjižnice Kaštela i tiskani u
Zborniku GKK „Kaštelanske štorije 2015/2016“.
Od srca zahvaljujemo i čestitamo svim
autorima!
Eh, da. Imala bih ja što pisati i tri dana,
ali, evo, još samo kao točka na i –
spomenuto Priznanje, te po dalmatinski – lipi,
živi i zdravi mi bili!
travnja
2016.
