„Vijenac
od srebra“ moj je prvi pisani uradak, satkan od prvih poetskih
koraka koje su obilježila padanja i dizanja, strahovi i ohrabrenja, sreća i
tuga… Iako sama, nisam odustajala! Čežnja za pisanom riječi, za stihom, za iskrenim
prijateljem bila je jača od prepreka. A bila je tu i upornost koja mi je vječna
pratilja i koja je tim jača, što sam ja slabija.
Korak
po korak, stih po stih, suza po suza, osmijeh po osmijeh, naslov po
naslov i porodi se moje "treće čedo". Dakako, s tisuću mana i vrlina,
ali meni, baš kao i svakoj majci njeno dijete, najljepše na svijetu.
Moje! Samo moje! U njemu i na njemu sve moje: moja krv, moje oči, ruke,
kosa, koraci, srce puno ljubavi...
Poželjeh ga i u srebro umotati i vijenac od cvijeća na glavu mu staviti, te tako i učinih.
Priča je ovo iz 2005. godine koju mi, svojom nježnošću i dobrotom, blagoslovi i mr. sc. Marija Ivanović. Skromna
i topla, stavila je moje čedo u svoje krilo i, zanemarujući njegove
mane, intelektualno vješto i u stilu prave Dame okitila ga glazbom svoga
srca. Glazbom koja krijepi i nadahnjuje, ohrabruje i veseli.
Ostaje mi tek reći - draga Marija, HVALA!
siječnja 2014.
