PUT LJUBAVI
(akrostih)
Put kojim hodim, put je cvijeća,
Uvijek obasjan dahom proljeća.
Taj put me na majku podsjeća.
Ljubavi toj srce i dušu dajem,
Ufam se, smijem, plačem, trajem.
Budno, nad dobrotom bdijem,
Anđeoskim sjajem, zlo mijem...
Vjeru, nadu i put ljubavi slijedim,
Iskonsku radost u duši gnijezdim.
PRUŽI RUKU LJUBAVI
(akrostih)
Pruži ruku ljubavi i ne budi ohol, čovječe,
Radost svome životu i životima drugih nudi.
Utješi Majku Zemlju jer od boli umrijet će.
Žar strasti i sjaj sreće, na njenom dlanu budi,
Imaj snove i njih živi, druge poštuj, ne sudi.
Ruku čistu, k'o najveću dragocjenost imaj,
U najdubljem kutu srca, to bogatstvo čuvaj.
Ključeve rajskih dvora s njim ćeš naći, znaj,
U pravednost onostranog, uvijek se uzdaj.
Ljubavi cijeli život svoj pokloni i ne žali,
U njenu snagu i moć, vazda, imaj vjere.
Budi velik pod svojim nebom, a ne mali,
Anđele slijedi, da ti se djela dobrim mjere.
Vidi patnju bližnjega, osmijeh nekome vrati
I bar jedno vrelo ljubavi, čovječe, spasi!
