KADA VIDJEH DA ČOVJEK NA NEPREBOLNU RANU SVOGA SRCA STAVI MELEM OD MOJIH RIJEČI, tek mi SUZA KANU.
Poštovani kolega i veliki prijatelju Zlatomir Jovanovic, hvala ti za ovu čast da moji stihovi budu na naslovnici ove divne knjige. Dakako, bit će mi čast prisustvovati njenoj promociji.
VOLJENI NE UMIRU
Da na zvjezdanom nebu sjaju;
Da svoje voljene još više vole,
Da im svjetlo duše svoje daju.
Bole ti odlasci, zauvijek i neopisivo.
Toliko, da i najnevinije optužujemo,
Toliko, da i veće boli ne primjećujemo,
A sebe na još veću bol osuđujemo.
Ponizno se
Univerzumu poklonimo,
Da nam utjehu duši da.
Jer, zašto je tako,
Samo velikost njegova zna.
Pjevom srca
I bijele anđele pozovimo,
Da nam brišu suzne oči i obraze.
Jer, voljeni ne umiru,
Oni k njima odlaze.
