SMOKVE - moje malenkosti i poštovanog prijatelja Zdravka Zdravko Bosnjak:
-------------------
Smokve iliti slovenski fige takav su dar Božji da me čudi da one nisu bile uzrok protjerivanju Adama i Eve iz raja, a ne jabuke.
Nikako mi ne uspijeva zasaditi smokvu na Cresu a nema ih niti u dućanu pa sam primoran obilaziti selo i brati one čije grane idu preko ograde na ničiju, državnu zemlju. Eh tu je kvaka. Ja sam negdje pročitao da se takvi plodovi smiju slobodno brati. Prokleti Slovenci, susjedi mi i vlasnici smokve čije grane idu na cestu, s tih grana mi brane brati smokve, pa čak i kad vlasnici odu u Sloveniju, njihovi mi susjedi brane brati jer brižno za sebe čuvaju plodove i tvrde da imaju veća prava nego ja. Jučer su čak zvali policiju i prijavili me ali su im se vjerojatno oni smijali pa mene nisu niti obilazili. Evo i nešto ljepše na tu temu - par stihova cijenjene zagrebačke pjesnikinje, Zdenke Mlinar iz pjesme Na mom stolu iz zbirke Na otoku Mirakul:
'Ispred mene, na stolu, smokve. Svježe! Za mene On ih, svojom rukom brao! I krao!...'
--------------------
GOSPON BOŠNJAK, prijatno sam iznenađena ovim IZVATKOM iz moje druge samostalne zbirke poezije Na otoku MIRAKUL, koji mi smokvama zasladi dan jer, ovdje u unutrašnjosti Lijepe naše, PRAVIH otočkih smokava ni za lijeka. Ali, ima Njega pa mi On, "kradljivac jedan", ovdje na stol servira mnoge Bogom nam dane prirodne ljepote, svakodnevno izvlačeći iz njedara i ružin pupoljak, za kojeg će reći da je procvjetao baš zame, nevažno u čijem vrtu; privatnom ili gradskom (koji se ionako financira našim novcem). Vjerojatno, vodeći se onom da je U LJUBAVI SVE DOZVOLJENO...
E, pa i Vi se, poštovani Zdravko Bošnjak, samo poslužite svakom grančicom i njenim plodom ako prelazi vlasnikovu ogradu. To pravilo stoji i u pisanim i u nepisanim zakonima.
Uživajte, zaslužili ste...
(i u mojoj knjizi, dakako)
Foto: Zdravko Bošnjak