Naslovna

Naslovna

Uvod

Drage ljubiteljice i ljubitelji pisane i slikovne riječi, i svi vi koji ćete to tek postati!

Širiti ljubav, stvarati i voljeti, biti sretna i imati snove moja je misija. To put je koji slijedim i cilj kojem stremim. Svi to zaslužujemo i nitko ne bi smio živjeti s mišlju da je sreća za neke druge ili s uvjerenjem da su mu želje i snovi preveliki. Ljubav je svemoćna: strpljiva i nježna, zaštitnička i ohrabrujuća, bez zavisti i ljubomore... Ljubav je vjera i nada - zato, imajmo snove i živimo ljubav!

Dobro mi došli!



Tuesday, December 5, 2023

Zdenka Mlinar - Promocije romana Ramzije Kanurić-Oraščanin - Sisak - 27.10.2023.

PROMOCIJE ROMANA RAMZIJE KANURIĆ-ORAŠČANIN u Sisku - 27.10.2023.

Bila mi je čast i radost biti prisutna na promociji dva romana drage mi i poštovane kolegice Ramzija Kanurić-Oraščanin, tim više jer sam ih pročitala u dahu, ali i pratila njihov nastanak čitajući fragmente u Fb objavama koje je ova Velika autorica nesebično dijelila sa svojim budućim čitateljima.
A govoriti o Ramziji i njenom veličanstvenom peru koje ispisuje bližu i dalju povijest njenog naroda i nje same, povijest naše Bosne "da prostiš, i ponosne i bose, i hladne i gladne, i još, da prostiš, od sna prkosne", nije lako i treba znati, ali reći prijateljici NE, to nisam mogla.
I sama bosa i ponosna, tako se i ja nađoh u ulozi promotorice Ramzijine veličanstvene pisane riječi, što me, da prostite, tek uzvisi i dade nadu i vjetar u leđa da trebam i mogu bolje i više.
U zadatak dobih i čitanje pisane riječi drage nam i zajedničke prijateljice Gordana Saric koja se biranim riječima osvrnula na Ramzijin roman "Nanin Eglen", što mi također ne bi teško jer naša Goca je književno i miroljubivo svjetlo koje nas obasjava htjeli mi to ili ne...
A da ja u svojoj "riječi više" ne bih pokvarila išta od već spomenutoga, uz čestitke i zahvalu dragoj Ramziji, u nastavku slijedi tek djelić iz veličanstvenog etnološki-filigranskog i arhaičnog romana "Nanin eglen", kao i par rečenica iz osvrta naše Velike Gordane Sarić, koje sam čitala na ovoj sisačkoj promociji.
---------------
Iz Osvrta - Gordana Sarić
Roman "Nanin eglen", sjajne književnice Ramzije Kanurić-Oraščanin, jedinstven je i vrijedan jer plijeni posebnim stilom, arhaizmima i filigranskim slijedom događaja. Roman je ovo u kome autorka piše o najobičnijim stvarima, o životu njenih junaka tako široko i brižno, do tančina opisujući njihovu svakodnevnicu, način života, običaje, tradicionalizam. Roman iz koga doznajemo o prošlim vremenima, o poštovanju roditelja, bezuslovnoj poslušnosti, pokoravanju običajima, tradiciji.
Saznajemo i koliko je nekadašnji način života različit od današnjeg. To su dva nespojiva svijeta.
Autorka opisuje karakter svojih ličnosti psihološki ponirući u njihove duše, iznoseći nam na vidjelo njihovo stanje duha, želje, strahove...
-----------------
Odlomak iz romana "Nanin eglen"
– Čekam, Ajša! Hajde, budi moja! Nikada neću dati na tebe! Čuvat ću te, kô i sam sebe! Zajedno ćemo se boriti i s imanjem i nejmanjem!
Ajša nikako nije mogla preko usta prevaliti – da će poći za njega. Odjednom je obli silna milina i riječi su same navirale:
– Hoću, Nazife! Udat ću se za tebe! Neka nam je dragi Bog u pomoći!
– Ajša, kako me obveseli! Evo, sav se tresem od silne dragosti! Sve nešto vrije u meni! Hajde, nama' kroz pendžer, ja ću te dočekati!
Ajši je tek sada došlo u glavu – šta je obećala. Kao da ovu odluku nije ona donijela, već neka druga Ajša u njoj. Nema joj druge, nego se spremati i što brže bježati dok ih otac nije primijetio i onda ništa od njihovih silnih želja. Brzo pronađe veliki, šareni ceger i poče trpati u njega: nekoliko dimija, majica, bluza, mahrama i unutarnjeg veša. Naleti na mirišljavi safun i njega stavi među haljinke. Obuče one najljepše dimije u đuleve, bluzu i tanku vestu. Još jednom je prelazila očima po sobi, koja se krila u mraku, i dodirivala sve svoje stvari osjećajima sjete u sebi. Nazif je u mraku već našao dugačku brklju koja je bila prislonjena uz kuću, podbočio prozor i nestrpljivo čekao svoju veliku ljubav da se pomoli kroz odškrinuti pendžer. Uznemirena Ajša, drhtavim rukama prvo mu lagahno spusti ceger, zatim se i ona polahko, korak po korak, spuštala niz kvrgavo drvo.
– Žensko kad nešto naumi ništa ga ne mere zaustaviti – pomisli Ajša u sebi dok je pravila zadnje korake. Taman, kad je bila pri dnu, pruži joj Nazif ruku i pomognu joj da se bez ogrebotina spusti na zemlju.

– Lipa Ajša! Odsad si samo moja! Ne boj se ničega! Ja sam tu da te čuvam i pazim! – i uze ceger u jednu ruku, a drugom je držao ruku svoje Ajše i napraviše prve korake svoga zajedničkog života, bježeći u mrklu noć, uskim puteljkom prema Nazifovoj kući. Tišina i drhtava tijela Nazifa i Ajše prigrliše budućnost klizavim koracima mokre staze – koja ih je vodila u nepovrat.

 listopad 2023.