Zdenka Mlinar - 4. rujna u 16:08
VESELI, A NIKAKO NA RED... Hvala kolegi i uvaženom članu Haiku Garden grupe, 佐野勉 #SanoTsutomu.
"Draž haiku"Iz haiku objavljenog 25. kolovoza u Haiku Gardenu (Prevela: 中野千秋 Nakano Chiaki)
Haiku Garden / 俳句ガーデン 
August 25: Six haiku selected / Haiku vrt - 25. kolovoza: Odabrano šest haikua
August 25: Six haiku selected / Haiku vrt - 25. kolovoza: Odabrano šest haikua1.
the poet's native village
*
zarasle staze i tišina
pjesnikovo rodno selo
*
草深き道よ詩人の故郷へと
---------
Zdenka Mlinar
Essay: A Poetic Meditation on Six Haikus / Esej: Poetska meditacija o šest haiku
---------
1. "Zarasle staze i tišina / pjesnikovo rodno selo" – Zdenka Mlinar
*
1. "Overgrown paths and silence / the poet's native village" - Zdenka Mlinar
Ovaj nas haiku prenosi na tiho, introspektivno područje sjećanja, gdje fizički svijet odražava unutarnji krajolik nostalgije. "Zarasle staze" nisu samo znakovi napuštenosti, već su opterećene težinom vremena. Oni evociraju mjesto koje je nekoć živjelo pokretom i zvukom, a sada je prepušteno prirodnoj sporoj obnovi. Pjesnikovo rodno selo, utonulo u tišinu, odjekuje dubokim osjećajem čežnje. Ova tišina nije samo odsutnost buke; to je tišina zaboravljenih glasova, života nekada isprepletenih ovim stazama. Selo, koje je sada sjena onoga što je bilo, postoji u pjesnikovom umu kao nezaboravan odjek, delikatna međuigra između onoga što je bilo i onoga što jest. Zarasle staze tako postaju metafora pjesnikovog putovanja labirintom života, gdje je bistrinu mladosti prekrila magla vremena, a sjećanja opstaju, ukorijenjena u duši poput samih staza kojima kroče.
*
This haiku transports us to the quiet, introspective terrain of memory, where the physical world mirrors the inner landscape of nostalgia. The "overgrown paths" are not merely signs of abandonment but are laden with the weight of time. They evoke a place once alive with motion and sound, now surrendered to nature's slow reclamation. The poet’s native village, steeped in silence, resonates with a deep sense of yearning. This silence is not merely the absence of noise; it is the silence of forgotten voices, of lives once intertwined with these paths. The village, now a shadow of its former self, exists in the poet’s mind as a haunting echo, a delicate interplay between what was and what is. The overgrown paths thus become a metaphor for the poet’s own journey through the labyrinth of life, where the clarity of youth has been overtaken by the fog of time, yet the memories persist, rooted in the soul like the very paths they tread.
*
この俳句は、物理的な世界がノスタルジアの内なる風景を映し出す、静かで内省的な記憶の地へと私たちをいざなう。 「生い茂った道」は、単に放棄された痕跡ではなく、時の重みを帯びている。 かつては動きと音に満ちていた場所が、今は自然のゆっくりとした再生に委ねられている。 静寂に包まれた詩人の生まれ故郷の村は、深い憧れの念と共鳴している。 この静寂は、単に雑音がないだけでなく、忘れ去られた声、かつてこの道と絡み合っていた人生の静寂でもある。 今はかつての面影もないこの村は、詩人の心の中に呪われたこだまとして存在し、かつてあったものと今あるものとの間で微妙に交錯している。 このように、生い茂った小道は、人生という迷宮を旅する詩人自身のメタファーとなっている。そこでは、若かりし頃の明晰さは時の霧に覆い尽くされているが、記憶は根強く残り、まさにその小道のように魂に根付いている。
---------
ZAKLJUČAK
U ovim haiku pjesnici destiliraju bit ljudskog iskustva u jednostavne, ali duboko dirljive slike. Kroz svoju jednostavnost, svaki haiku nudi duboko istraživanje tema vremena, promjene i sjećanja. U ovim je pjesmama svijet prirode i ogledalo i metafora unutarnjeg svijeta ljudskog srca. Ovi nas haiku podsjećaju da poezija, u svom najsofisticiranijem obliku, može reći mnogo s malo riječi i otkriti dubinu ljudskog iskustva u jednom dahu.
*
In these haikus, the poets distill the essence of human experience into brief, yet deeply resonant images. Each haiku, through its simplicity, offers a profound reflection on the themes of time, change, and memory. The natural world, in these poems, serves as both a mirror and a metaphor for the inner workings of the human heart, capturing the fleeting, yet enduring moments that define our lives. These haikus remind us that poetry, in its most refined form, can speak volumes in just a few words, revealing the depths of human experience in a single breath.
*
これらの俳句の中で、詩人たちは人間の経験の本質を、簡潔でありながら深く心に響くイメージに凝縮している。 それぞれの俳句は、そのシンプルさを通して、時間、変化、記憶というテーマについての深い考察を提供している。 これらの詩において自然界は、人間の心の内面を映し出す鏡であり、隠喩でもある。 これらの俳句は、詩がその最も洗練された形において、わずかな言葉で多くのことを語り、一呼吸で人間の経験の深さを明らかにすることができることを思い出させる。
