VESELI ME, A NIKAKO NA RED... Hvala svim suradnicima!
MOST PJESNIKA
MOST, ta duša neimara utkana u radost riječnih obala,
Svjetlo nad tamom u odrazu božanskih odaja.
Tvoja i moja pjesma, anđeosko blagovanje...
PJESNIKA, to blago nerazuma čudnih svjetova,
Ja bih djetetom sunca i mjeseca, zemlje i neba zvala.
Elem, i melemom za nezarasle rane zgaženih cvjetova.
Sve mostove svijeta, ja bih pjesniku dala,
Nad njima da bdije i da ih mlijekom ljubavi doji.
Imenom pjesnika, sve mostove bih zvala,
Križ života kad' nose, pjesme rajske da im poji.
A kada ih zlo snađe, da im na braniku srca stoji.
